Slike za curice
Dating > Slike za curice
Click here: ※ Slike za curice ※ ♥ Slike za curice
Sa visokom cenom stambenih jedinica, posebno u gradskim uslovima, mnogi od nas rade sa manjim kvadraturama od željenih... Rentiranje domova nikako nije lepo iskustvo, jer vam ne omogućuje prilagođavanje prostora po vašoj želji i neke veće promene nisu dozvoljene u ovakvim slučajevima. Na temelju proučavanja supkultura mladih u Engleskoj 1960-ih i 1970-ih godina zaključile su da supkulture često naglasak stavljaju na svoje muške članove i njihove interese i vrijednosti te da su žene obično prisutne na samim marginama tih supkultura ili pak uopće u njima ne sudjeluju. Svet arhitekture i dizajna nije ni po čemu različit sa svojim pravim linijama, jednostavnim kockastim volumenima i praznim plafonima... Želimo vam da svakoga dana budete srećni kao što ste danas! U isto vrijeme, piše Duda, feministička je kritika na našem prostoru bila slaba, pa nije bilo nikoga tko bi mogao upozoriti na negativne aspekte navedenih pojava.
Tijekom 1980-ih godina u Poletu su se pisali tekstovi o statusu žena, njihovim iskustvima i interesima, no oni nisu bili redoviti, a u drugoj polovici 80-ih postali su rijetkost. Tako se, na primjer, 1980. Zanimljiv je primjer u ovom kontekstu i intervju s djevojkom koja želi postati pomorac u 342. Takvi stavovi prema feminizmu nisu bili rijetkost u navedenom razdoblju Iako slabo poznat mlađoj generaciji danas, Polet je bio središnji omladinski list Socijalističke Republike Hrvatske koji je izlazio od 1976. Program Poleta karakterizirao je omladinski aktivizam; bile su to novine koje su nastojale uključiti mlade u rasprave o društvenim pitanjima i pružiti im prostor za relativno slobodno izražavanje vlastitih mišljenja i stavova. Osim toga, u Poletu se intenzivno pratila svakodnevica i kultura mladih, a posebno je mjesto u rubrici kulture zauzimala rock glazba. Željko Krušelj u knjizi Igraonica za odrasle: Polet 1976. Uz sve navedeno, u Poletu su se objavljivali i tekstovi o tada još uvijek tabu-temama poput spolnosti i spolnog odgoja te provokativne fotografije kojima je cilj bio rušenje seksualnih tabua koji su u to doba prevladavali u društvu. Sve to dovelo je do toga da se krajem 1976. Budući da je pitanje o položaju žena u supkulturama za mnoge problematično, na temelju brojeva koji su izlazili od 1980. O reprezentaciji žena u supkulturama prve su pisale Angela McRobbie i Jenny Garber u svojem tekstu Girls and Subcultures iz 1977. Na temelju proučavanja supkultura mladih u Engleskoj 1960-ih i 1970-ih godina zaključile su da supkulture često naglasak stavljaju na svoje muške članove i njihove interese i vrijednosti te da su žene obično prisutne na samim marginama tih supkultura ili pak uopće u njima ne sudjeluju. Autorice to objašnjavaju činjenicom da se sudjelovanje u dominantno muškim supkulturama smatralo promiskuitetnim, pa je stoga narušavalo ugled djevojaka, a samim time i njihove šanse za udaju i osnivanje vlastite obitelji što se smatralo najvažnijom ulogom žena u društvu. One djevojke koje su unatoč predrasudama okoline sudjelovale u supkulturama najčešće su u njima zauzimale sporedne i pasivne uloge nečijih djevojaka ili seksualnih objekata. Iz dostupnih radova o ženama u supkulturama u Hrvatskoj može se zaključiti da je situacija bila slična onoj u Engleskoj. Prema Maši Kolanović, jedan je od primjera slične reprezentacije žena i hrvatska proza u trapericama koja se formirala tijekom 1960-ih i 1970-ih godina. Reprezentacija žena u mladenačkoj supkulturi u ovom tipu proze često je bila povezana sa značenjskom praksom potrošačke kulture: žene su u njoj najčešće prikazane ili kao potrošačice onoga što im mainstream kultura nudi odjeća, šminka, časopisi ili kao potrošna roba, seksualni objekti kojima se pripisuje određena trošiva vrijednost. Da je objektivizacija žena u medijima bila uobičajena u to doba, tvrdi i Igor Duda, prema kojem se u 1970-ima i 1980-ima u medijima počelo naglašeno koketirati s tjelesnošću, rasla je popularnost ženskih lica i tijela na ekranima i u tisku, pratila su se brojna natjecanja ljepote itd. U isto vrijeme, piše Duda, feministička je kritika na našem prostoru bila slaba, pa nije bilo nikoga tko bi mogao upozoriti na negativne aspekte navedenih pojava. Kad je riječ o samom Poletu i o ulozi žena u njegovom stvaranju, od devet Poletovih glavnih urednika samo je jedna bila žena. Međutim, ako se bolje promotre neki od tekstova u Poletu u to doba, može se zaključiti da navedeno nije sasvim točno. Tijekom 1980-ih godina u Poletu su se pisali tekstovi o statusu žena, njihovim iskustvima i interesima, no oni nisu bili redoviti, a u drugoj polovici 80-ih postali su rijetkost. Tako se, na primjer, 1980. Zanimljiv je primjer u ovom kontekstu i intervju s djevojkom koja želi postati pomorac u 342. Takvi stavovi prema feminizmu nisu bili rijetkost u navedenom razdoblju. U Poletu su se objavljivali i intervjui s raznim pjevačicama, pjesnikinjama, glumicama, slikaricama i slično, premda mnogo rjeđe nego intervjui s njihovim muškim kolegama. U nekim od tih intervjua postavljala su se i pitanja o nejednakostima žena i muškaraca u određenim granama umjetnosti. Tako na primjer Emil Hrvatin u 261. Položaja žena u pop i rock glazbi dotaknuo se Darko Glavan u svojem pregledu rock glazbenica u 359. Osim takvih primjera, u Poletu su se pisali i tekstovi koji su izravno tematizirali položaj žena u društvu, no oni su često bili prigodničarskog karaktera pisali su se povodom Dana žena ili drugih povezanih događaja i pisale su ih uglavnom žene. Neki su od primjera tekst Sofije Trivunac u 151. Kao što je spomenuto, Polet je bio značajan i po tome što su se u njemu obrađivale i tabu-teme vezane uz seksualnost. Pisalo se tako o seksualnom odgoju, kontracepciji, pobačaju, ali i o nejednakosti žena i muškaraca na tom području. Tako Nina Ožegović u 120. Kao razlog slabe posjećenosti ginekologa navodi se društvena stigma i spomenuta očekivanja koja društvo nameće ženama djevojka koja je spavala s nekim prije braka smatrala se promiskuitetnom. Iste godine u 124. Unatoč tome što su se novinari a posebno novinarke Poleta povremeno bavili ženskim pitanjima, mnogi su Poletovi tekstovi pisani iz isključivo maskuline perspektive, a u nekima od njih prisutni su premda rjeđe i seksistički komentari. Iz muške su se perspektive tako često radili intervjui s raznim umjetnicama, prije svega pop i rock glazbenicama, u kojima se mogu pronaći brojni komentari o izgledu glazbenica. Na primjer, u 118. Riječ pisac ima samo muški rod i nijedan drugi. Nije li to dovoljan dokaz? Takav je stav na primjer implicitno prisutan u osvrtu Ede Popovića na knjigu Slavenke Drakulić-Ilić Smrtni grijesi feminizma i na knjigu Igora Mandića Što zapravo hoće te žene? S druge strane, iz njegovih se usputnih dosjetki može iščitati, možda i nesvjestan, podcjenjivački ton prema feminizmu. Ovakav komentar potvrđuje da je feministička kritika u Hrvatskoj u to doba bila slabo razvijena, kao i da su uz taj pojam bile vezane razne predrasude npr. Za zastupljenost žena u Poletu značajna je i činjenica da se na šest stranica teksta među brojnim muškim imenima može pronaći samo 12 ženskih. Problem seksualizacije i objektifikacije žena uočljiv je i u Poletovoj fotografiji koja je imala važnu ulogu u kreiranju identiteta novina. Feđa Vukić napominje kako se omladinski tisak krajem 1970-ih i početkom 1980-ih godina i vizualno udaljio od etabliranih novina i okrenuo eksperimentalnim formama sa Zapada u kojima je vizualni identitet imao mnogo veću važnost nego što je to prije bio slučaj. Tako su se u Poletu počele javljati brojne provokativne fotografije kojima je funkcija bila dvojaka. S jedne strane, kako navodi Željko Krušelj, objavljivanje fotografija golih tijela u listu ozbiljnog i informativnog karaktera bio je još jedan od načina na koji su se u Poletu narušavale tradicionalne društvene norme. S druge strane, element iznenađenja i skandala išao je na ruku prodaji novina. Polet je bio poseban po tome što je u njemu bilo pokušaja da se uz slike golih žena objave i slike golih muškaraca, koje nisu bile uobičajene u medijima. Poznat je tako slučaj objave golih slika golmana Šarovića u 127. U svakom slučaju nisu isto. Ona je estetski ukras. Ona je dio svakodnevice, elemenat kulturne klime. Osim slika anonimnih žena, u novinama su se od 285. U tom je smislu Polet sam sudjelovao u gorespomenutom trendu koketiranja sa ženskom tjelesnošću i erotizmom kojem je svrha u prvom redu bila komercijalna. S jedne strane, dakle, vidljivo je da su i u omladinskoj supkulturi formiranoj oko Poleta žene imale sporedne uloge. Nisu bile jednako zastupljene u stvaranju novina, što je najbolje vidljivo po tome kome se pridaje najviše zasluga za njihov uspjeh. Uz to, Polet je stvaran iz dominantno maskuline perspektive te su u njemu žene često objektificirane, što je vidljivo iz intervjua s poznatim ženama, iz usputnih komentara o ženama ili o feminizmu, iz tekstova posvećenih objektifikaciji žena, iz brojnih fotografija golih i polugolih žena ili izbora za najljepše čitateljice i slično. S druge strane, u Poletu su se paralelno uz navedene pojave već 1980-ih javila nastojanja da se komentiraju takve prešutne i samorazumljive nejednakosti žena i muškaraca u društvu — premda su takve tekstove najčešće pisale žene. Kao takav, Polet predstavlja vrlo zanimljiv materijal za proučavanje često proturječnih uloga i reprezentacija žena kako u supkulturama, tako i u čitavom jugoslavenskom i hrvatskom društvu. Pronađeno blagostanje: svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih. Garber, Jenny — Angela McRobbie. U: Feminism and Youth Culture: 12—25. U: Perivoj od slave: 365—376. Igraonica za odrasle: Polet 1976. Serije time kao i svaka spekulativna fikcija reagiraju na pokazatelje iz društveno-političko-ekonomske stvarnosti pa je ovdje zamjetan niz poticaja iz situacija u današnjem svijetu, ali i autohtonih brazilskih problema To što je Tito učinio nezamislivo je za današnje lidere postjugoslovenskih država. Prvo, najviše što oni mogu dobaciti u vašingtonskoj hijerarhiji je susret sa državnim sekretarom i, iznimno, potpredsjednikom. Nikoga od njih, pa da vladaju još 100 godina, neće sa najvišim državnim počastima primiti američki predsjednik. Male su, nepostojeće, šanse da će se neko od njih američkom predsjedniku suprotstaviti, a još manje od toga da će se usuditi provocirati ga Biti peder u svakom smislu Nema tome dugo kako je proslavljen Dan državnosti, dan kojim se obilježava donošenje Ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Time se Jugoslaviju proglasilo državom koja je nepotrebna Hrvatskoj i Hrvatima. S druge strane, Hrvatska je Hrvatima bila potrebna. Bila je potrebna kako bi bili u stanju otključati svoj potencijal. Kako bi pokazali da razna kulturna, znanstvena, gospodarska i ina dostignuća nisu ostvarena zbog bivanja dijelom Jugoslavije, nego unatoč tome. Bila je želja dokazati i sebi i drugima da možemo više i da možemo bolje.
Last updated
